Državna poduzeća: Vršitelji dužnosti postaju pravilo, a ne iznimka



Poslovni dnevnik

Nedavno nam je zapela za oko u najmanju ruku čudna praksa vlasti da upravljanje velikim i važnim poslovnim sustavom kakav je Ina, a osobito nakon izbijanja afere sa spornom kupoprodajom plina kojom je ta tvrtka pretrpjela veliku štetu, za svoje predstavnike u upravljačkoj strukturi imenuje na privremeni, šestomjesečni mandat.

Afera, poznati slučaj Škugor, dogodila se prije gotovo godinu i pol, u ljeto 2022. Uslijedila je smjena tadašnjih članova uprave iz hrvatskih redova i ekspresno su imenovani novi predstavnici, do provođenja javnog natječaja. Javni natječaj nije proveden, a da bude još zanimljivije, to nije slučaj samo s menadžerskim kadrovima, nego i predstavnicima države u Nadzornom odboru Ine. No, slučaj Ine nije usamljen kad je o upravljanju državnim portfeljem i kadroviranjem riječ.

Čudna praksa

Gotovo da nema tvrtke u državnom portfelju u kojoj u nekoj fazi nije bilo v.d. direktora i predsjednika uprava, kao i članova NO-a, a oni koji su to pratili svakako pamte kao jednog od rekordera po produljenjima privremenih mandata čelnog čovjeka Croatia Airlinesa Jasmina Bajića. Od potkraj 2017. Bajić je, naime, bio v.d. direktor, a tek lani, pred ljeto, konačno mu je povjeren puni četverogodišnji mandat. Za Davora Šterna, nekadašnjeg ministra gospodarstva i poduzetnika, to je nedopustivo.

“To je nevjerojatno! Zaboga, riječ je o nacionalnoj zrakoplovnoj kompaniji i takav odnos države je neozbiljan”, upozorava Štern. Među rekorderima još su i direktori državnih zračnih luka. Kada je za dubrovačku zračnu luku raspisan javni natječaj za direktora, lokalni mediji popratili su tu vijest naslovima “Je li to moguće!?”. Dugogodišnjeg v.d. direktora Franu Luetića Vlada je u privremenom statusu na čelu tvrtke držala gotovo kao i Bajića, jer je upravljanje aerodromom u Čilipima preuzeo je u ljeto 2018., a u kolovozu prošle godine konačno je na puni četverogodišnji mandat postavljen novi generalni direktor Viktor Šober.

Luetićev slučaj obilježavalo i to što je brat HDZ-ove zastupnice i potpredsjednice Europske komisije Dubravke Šuice, ali i to što mu je privremeni mandat prolongiran i nakon što je stekao uvjete za odlazak u mirovinu. To što je najprije imenovan mimo natječaja, kao i opravdanja kako su tijekom četiri godine koliko je bio u tom statusu pokušana i poništena dva natječaja za to mjesto, samo su iritirali javnost i ostavili u drugom planu činjenicu da je tvrtka u tom vremenu prolazila velike investicijske zahvate i bila dobro vođena.

Frane Barbarić nedavno je smijenjen, a njegov nasljednik Vice Oršulić vodit će HEP kao v.d. idućih šest mjeseci/MARKO LUKUNIć/PIXSELL

I u drugim su zračnim lukama direktori tretirani na sličan način, od pulske do zagrebačke, ali i u većini državnih tvrtki češći su slučajevi upravljačkih kadrova kojima su mandati bili privremeni i više puta produljivani nego oni koji su imenovani po pravilima struke. U Janafu je tako nakon Dragana Kovačevića tek treće imenovanje Stjepana Adanića bilo na puni četverogodišnji mandat, a Saša Bilić na čelu APIS IT-a najprije je odradio puni mandat od 2017. do 2021., nakon čega mu je već četiri puta produljen šestomjesečni mandat predsjednika Uprave. Na sličnom režimu je i članica Uprave Ivana Gudelj Tičak.

U Agenciji Alan je i dugogodišnji predsjednik Uprave Ivan Nekić od 2016. do 2018. bio u statusu v.d.-a, potom je imenovan na puni mandat, po čijem je isteku ponovno ušao u ciklus polugodišnjeg mandata. Odnedavno je član Uprave, dok ga je na čelnom mjestu u Upravi zamijenio Goran Basarac. Takvih slučajeva doista ne manjka i u drugim tvrtkama iz državnog portfelja.

Loša poruka

Znalci u trgovačkom pravu poput Miće Ljubenka ovakvu praksu, istina, ne vide kao kršenje zakona, budući da nije niti regulirano trajanje i broj mogućih ponavljanja produljenja privremenog mandata, no to je, upozoravaju, generalno loša poruka. No, po Ljubenku, tu praksu potrebno je detaljnije urediti, a pri tom se, naravno, misli na državna poduzeća, jer privatni vlasnici teško da će imati takav ležeran odnos, svatko ozbiljan nastojat će čvršće vezati dobre kadrove i osigurati stabilnost poslovanja.

Ležernost kojom se posljednjih godina u Hrvatskoj pristupa kadroviranju u državnim tvrtkama i institucijama upravo se zrcali i u ovih dana objavljenom nalazu Državne revizije, koja je Hrvatskoj energetskoj regulatornoj agenciji (HERA) dala najgoru, neprolaznu ocjenu, što je u dosadašnjoj praksi zapravo rijedak slučaj. U prve dvije “češljane” godine, 2021. i 2022., HERA se kao regulator našla izložena dvjema velikim aferama, Krš-Pađene i slučaj Škugor u Ini, a izmijenili su se na čelu Upravnog vijeća dva čovjeka Tomislav Jureković (koji se unatoč aferi zadržao do isteka mandata), i Danijel Žamboki.

Potonji je nakon izbijanja afere u Ini sam podnio ostavku, ali od tada, kao i u slučaju Ininih menadžera, Vlada samo drži privremeno rješenje. Privremeno upravljanje u HERA-i je povjereno Žambokijevom zamjeniku Željku Vrbanu. U tako posloženom sustavu ne čudi da su de facto i njemu revizori pripisali kaskanje i propuste u uređivanju sustava i u nadzoru funkcioniranja energetskog tržišta, jer se u međuvremenu stanje nije popravilo.

U međuvremenu se i u vrijeme kada je Vrban bio ‘glavni’ dogodila i afera s viškovima HEP-ovog plina i prodajom za 1 cent po megavatsatu, oko koje se prašina još uvijek nije slegla. No, za razliku od političkih predbacivanja i optuživanja tko je tko u toj igri, pitanje povjeravanja posla upravljanja tako važnim sustavom za energetski sektor još nije na dnevnom redu.

Sustav biranja upravljačkih i nadzornih kadrova konstantno je predmet promatranja i traženja boljih rješenja, no do sada tema nije bilo i potreba obvezivanja vlasnika da bira dugoročna, višegodišnja rješenja, a ne šestomjesečna. Posljednja intervencija u upravljanju državnim poduzećima bilo je “prebacivanje” nadležnosti za taj važan posao s Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine na Ministarstvo financija, nakon što je to ministarstvo preuzeo Branko Bačić.

No, u suštini se nije puno promijenilo, jer kadroviranje i nadzor rada i dalje je briga resornih ministarstava, koja za svoje odluke u pravilu čekaju proceduru i usuglašavanje s Vladom. Javni natječaj obveza su, inače, za izbor i imenovanje kadrova u tvrtkama od strateškog značaja, dok po postojećem modelu za državne tvrtke iz portfelja CERP-a izbor uprava i nadzornih odbora obavlja izravno, po prijedlogu i odluci članova Upravnog vijeća, u kojemu su opet resorni ministri. No, u tom su dijelu upravljanja državnim tvrtkama privremeni mandati menadžerima uglavnom rijetkost.

Strateška poduzeća

Problem su, dakle, ona najvažnija, strateška poduzeća u kojima je posljednjih godina ova praksa učestala. Apsurdnost i ukorijenjenost tog modela kojeg preferira administracija premijera Andreja Plenkovića možda najviše simbolizira i najnovija odluka da upravo ključnoj osobi unutar Ministarstva financija zaduženoj za koordiniranje upravljanja tvrtkama u državnom vlasništvu povjeri tek – privremeni mandat. Leon Žulj će, naime, po odluci Vlade RH, obavljati poslove ravnatelja Uprave za trgovačka društva u državnom vlasništvu, koncesije i državne potpore u Ministarstvu financija do provedbe javnog natječaja za imenovanje ravnatelja Uprave, a najduže do šest mjeseci.

Oni koji su se u ranijim političkim vremenima i drugim političkim opcijama na vlasti bavili upravljanjem državnim poduzećima takvu vladinu inertnost i ignoriranje standarda u postavljanju upravljačkih kadrova doživljavaju prvenstveno kao način lakšeg kontroliranja i utjecaja na donošenje odluka, budući da im se de facto daje do znanja da već sutra mogu biti zamijenjeni. Jer teško se drugačije može objasniti zašto se ne raspisuje natječaje za strateške državne tvrtke, koje i same prolaze turbulentna razdoblja.

Još uvijek su, primjerice, otvorena pitanja odnosa s Molom u Ini, a u HEP-u, u kojemu je nakon nedavnog odlaska Frane Barbarića predsjedavanje Upravom preuzeo Vice Oršulić, na šest mjeseci, slijedi dogovor o nadoknadi gubitaka koje je ta tvrtka preuzela vladinom odlukom o prodaji struje po zaštićenim cijenama. S obzirom na kompleksnost slučaja, bilo bi logično da je već sada natječaj za čelnog čovjeka HEP-a u samom finišu. A nije ni započeo.



Preuzeto od www.poslovni.hr: https://www.poslovni.hr/hrvatska/drzavna-poduzeca-vrsitelji-duznosti-postaju-pravilo-a-ne-iznimka-4423319

Scroll to Top